Zamislite da ste SREĆNI došli kući. Gladni ste i želite nešto na brzinu pojesti. Na stolu stoji jabuka i čokolada. Šta ćete izabrati? Veća je vjerovatnoća da ćete izabrati voće. Zašto? Imate već dovoljno serotonina zbog osjećaja sreće i birate zdravije. 

Da ste došli TUŽNI, najvjerovatnije je da biste posegnuli za čokoladom. Obično birate slatko kada ste loše raspoloženi. Čokolada u ovom slučaju brže dovodi do povećanja glukoze i serotonina i dovodi do osjećaja zadovoljstva koji će bar za kratko ublažiti tugu. Čak i prije nego glukoza dospije u krv, mozak prepoznaje užitak zbog samog ukusa čokolade kada je topite u ustima.

Zato se nemojte čuditi kada sledeći put dok čekate ispit, preopterećeni ste poslom ili vam je dosadno, počnete po kući tražiti slatkiše.

Vaš mozak je naučio kako brzo da dođe do osjećaja zadovoljstva, ali on nije isključivi krivac.  
Osjećaj zadovoljstva se ovdje postiže na 2 načina: prvo, čim se slatkiš, npr. čokolada, stavi u usta, javlja se osjećaj užitka zbog ukusa, mirisa, kremaste teksture same čokolade, a nakon toga slijedi i drugi, hemijski dio, kada glukoza prodre u krv i dobijemo nalet energije koji nas podiže. Naravno da našem tijelu to godi.

Sada se možemo zapitati zašto se ne zadovoljimo jednom kockicom čokolade? Zašto moramo pojesti cijelu tablu?

Što neprijatno osjećanje duže traje i teže nam ga je kontrolisati, to više i češće posežemo za slatkim zbog hormona koje smo pomenuli. 

Ali postoji i hemija koja se dešava u nama gdje zbog skoka i sljedstvenog naglog pada glukoze, takođe ponovo tražimo slatko. 

Ako često jedemo slatko, stvaramo lošu naviku u ishrani koja može imati dugoročne posljedice poput stvaranja inzulinske rezistencije, gojaznosti, šećerne bolesti itd.

Na kraju ostaje pitanje o kojem ne razmišljamo, a to je „Zašto ne jedemo mnogo kada smo srećni?“ Jednostavno je, kada smo dobro raspoloženi imamo i dovoljno hormona sreće. Kada se dobro osjećamo često ne mislimo na hranu dok ne budemo gladni. To možemo vidjeti kod djece kada se napolju igraju i ne obaziru se na pozive roditelja da nešto pojedu.  
Dobro raspoloženje utiče i na to da pozitivno razmišljamo i imamo želju da učinimo više za sebe i svoje zdravlje. Dakle, sa prijatnim emocijama biramo zdraviju hranu i više brinemo o sebi i svojoj ishrani.

Zato, da se jedna kockica čokolade ne bi pretvorila u tablu pojedene čokolade,odnosno da emocije ne bi vladale u izboru hrane, potrebno ih je osvijestiti.