Emocionalno prejedanje
Da bismo objasnili emocionalno prejedanje, potrebno je prvo da definišemo šta je to fiziološka, a šta emocionalna glad.
Fiziološka glad
Fiziološka glad nastaje kao potreba da zadovoljimo osnovnu fiziološku potrebu za hranjivim materijama. Ona signalizira da je potreban unos hrane kada naše ćelije ostaju bez goriva. Ova glad se javlja postepeno, prvo kao nelagoda ili blag bol u želucu, krčanje crijeva, malaksalost, drhtavica ili glavobolja ako duže vremena ne jedemo.
Ako ne uzmemo hranu kada smo gladni, vjerovatno se nećemo prijatno osjećati, ali organizam će pokrenuti fiziološke procese koji će stvoriti materije koje su mu potrebne da bi stvarao gorivo za svoj rad. Dakle, organizam može da podnese gladovanje i po nekoliko nedjelja, što nije slučaj, naravno, sa uzimanjem vode. Bez vode možemo izdržati svega nekoliko dana. Zadovoljenje fiziološke gladi se može odložiti, a bilo koja hrana će je zadovoljiti i nisu potrebne velike količine da bismo se osjećali bolje.
Emocionalna glad
Emocionalna glad je pojam koji označava potrebu da osoba uzme hranu kako bi se odbranila od neprijatnih emocija. Najčešće su u pitanju emocije poput dosade, tuge, krivice, osjećaja praznine itd, ali to mogu biti i emocije radosti ili sreće (ovo se najbolje vidi na slavljimo gdje možemo pojesti velike količine hrane a da to i ne primijetimo). Emocionalna, za razliku od fiziološke gladi, naglo se javlja i nekada uzrokuje i visok stepen anksioznosti. Tjera nas da momentalno uzmemo hranu i obično se radi o specifičnoj vrsti hrane. Pored toga, za razliku od fiziološke gladi, za njeno zadovoljnje su nam potrebne velike količine hrane. Dakle, ova glad nije vezana za potrebu organizma da zadovolji nedostatak hranjivih materija, nego je vezana za intenzivna osjećanja.
Emocionalno prejedanje
Kada smo ovo definisali, možemo objasniti i emocionalno prejedanje. Osobe koje se prejedanju zbog određenih osjećanja u momentu osjete jaku glad i kreću u potragu za određenom hranom. Međutim, kada počnu jesti, nisu im dovoljne male količine hrane, nego jedu dok im, kako često kažu, ne bude muka, tj. ne bude im dobro. Nakon prejedanja obično se javi intenzivan osjećaj krivice, nekada gađenje prema sebi i slično. Potom sebi obećavaju da više neće tako jesti, da se neće prejedati, ili da će početi sa dijetom, ali sa prvim naletom negativnih emocija ponovo posežu za hranom i krug se zatvara.
Postoje slučajevi kada imamo emocionalno prejedanje, ali bez gojaznosti. Nekada, npr. kod tinejdžera koji imaju ubrzan rast ili kod ljudi sa genetski bržim metabolizmom gojaznost se sporije razvija i tek kasnije ispoljava. Još jedan primjer prejedanja je Vučja glad, ali ovaj poremećaj zahtijeva pažnju pa ovdje neće biti riječi o tome.
Da zaključimo, ono što je zajedničko za svako prejedanje su neželjene emocije. Kada one nestanu, nestaje i prejedanje. Ako na taj način posmatramo stvari, onda je gojaznost samo simptom, a simptomi nestaju kada se ukloni uzrok njihovog nastanka.
Šta je terapija za ove poremećaje?
Bezuspješno je pokušavati pomoći ovim ljudima dajući im samo dijete. Dijete će možda smanjiti tjelesnu težinu, ali na kratko. Nakon toga obično dolazi do vraćanja starim navikama i čak može doći do još intenzivnijeg i češćeg prejedanja zbog dodatnog osjećaja neuspjeha i posljedično do novog i većeg povećanja tjelesne težine.
Za rješavanje emocionalnog prejedanja terapija izbora je psihoterapija. Uz nju je potrebno propisati i dijetu i fizičku aktivnost kako bi se riješila gojaznost. U svakom slučaju, terapija je kompleksna i zahtijeva posvećenost i strpljenje, ali rezultati budu vidljivi već nakon nekoliko mjeseci.
